Doba Svjetla

Naša Zemlja nije poligon za nuklerne pokuse, niti velika kanta za smeće, niti igralište za treniranje izrabljivanja jedne elitne društvene skupine nad drugom. Nećemo je iscjediti i odletjeti na moćnim nebeskim letjelicama na drugi planet.
Vjerovali ili ne postoji SVRHA i nas i Zemlje van navedenog iako nas uporno uče da SVRHE nema van kreditnih kartica i trgovačkih centara.
Ovaj predivni planet je ŽIV. Razvija se i evoluira kao i mi.
Trenutno se
nalazi na samom rubu istovremeno predivne i vrlo teške promjene.

A mi? Mi također evoluiramo i razvijamo se i također se nalazimo na rubu predivne promjene.

Vjerovali ili ne u ovome Velikom događaju mi nismo najvažniji. Naša tijela, naša evolucija i naša svrha zadnjih milijuna godina neodvojiva je od Zemlje.

Naravno temeljem nama poznate povijesti čovjeka ovo ne stoji. Najbolje to opisuje izreka “Čovjek je čovjeku vuk”.
No nije uvijek bilo tako. Čovjek je biće Čuvar i provoditelj Božanskog plana.

No kad kažem čovjek mislim na Čovjeka Univerzuma.
Naravno nikakvog smisla ne bi imao ovakav čovjek samo na ovome planetu.

Zamislite da na Zemlji razvijemo moćnu, mudru civilizaciju kojoj ne manjka ničega, upoznatu sa Božanskim planom Univerzuma i željnu da bude Čuvar i provoditelj Plana.
Naravno mogli bi putovati univerzumom. Kao brižni roditelj pažljivo bi njegovali i brinuli o drugim takvim civilizacijama Ljudi na drugim sunčevim sistemima. Zašto? Jer bi time ispunjavali svoju svrhu Čuvara – isto kao što stariji brat brine o mlađem.

Jeste li zamislili? Izvrsno, tada vam nije problem prihvatiti da upravo takve bratske civilizacije Ljudi postoje i da nam već milijunima godina pomažu.

Ne, njima ne treba naša nafta, zlato, životni prostor, naša tijela – sve to već imaju odavno u obilju. Oni žele vidjeti svoga “mlađeg” brata Zemljana da prođe pubertet i prihvati odgovornosti odrasle osobe. Kakve odgovornosti ? Brigu za planet i ovaj Sunčev sustav.

Da slažem se teško je razmišljati u terminima Ljubavi, suradnje i svrhovitosti. Utopijski zar ne? Već viđeno, ne radi? No zastanimo za trenutak što je temelj ratova, nepravdi i uopće našeg mentaliteta “Snađi se; Brini za sebe itd.”? Nije li to činjenica da nema dovoljno hrane, novca, energije, ljubavi.
Što ako nam bratska civilizacija ponudi načine za besplatan izvor energije, hrane i svekoliko obilje? Što ako nam ona ponudi upoznavanje sa monumentalnim Božanskim Planom univerzuma i našom ultimativnom Svrhom.
Ne bi li se osjećali kao dijete koje roditelj izvede po prvi puta iz kuće? Razmislite o promjeni perspektive za svakog ljudsku jedinku na ovome planetu.
Naravno, ako je to tako čemu čekanje, gdje su dosad bili ? Zašto su dozvolili toliko patnje ?
U životu svakog od nas postoje razdoblja učenja kroz bol, sazrijevanja – bez spoznaje krivog puta ne možemo spoznati onaj bolji.
Isto kao što roditelj procijeni kad je dijete psihički i fizički sazrelo za odlazak u školu tako i oni to čine s nama.
Samo sjetite se, mi smo neodvojivi od Zemlje, sad nastupa vrijeme kad je i ona sazrijela. Nove učionice su spremne. Svi osjećamo kako smo naučili ove lekcije rata, nepravde, nasilja i netolerancije.
Vrijeme je za nove lekcije, spremni smo stupiti u svijet odraslih – svijet Čovjeka Univerzuma. Spremni smo zakoračiti u doba Svijetla…

One thought on “Doba Svjetla

  1. Pingback: Svjetlosni radnici « Fontana Svjetlosti