Znanost – potraga za razumijevanjem

Znanost je svjetionik ljudskog traganja. Izvela je društvo iz mraka neznanja i dogme.
U svojim ne tako davnim počecima u romantičnom 19.stoljeću bavljenje znanošću bilo je uzbudljivo i pustolovno.
Doprinos znanosti, tj. razumijevanju svijeta, se nije sudio po tome tko govori već da li on istinski doprinosi slaganju mlade i nejake znanstvene slike o svijetu oko nas.
Evo za primjer izvatka iz Bill Bryson-ovog “Kratka povijest gotovo svega” o rađanju geologije:
“… u Londonu sastalo se trinaestoro istomišljenika kako bi osnovali klub koji će nazvati Geološko društvo…Za samo 10 godina članstvo je naraslo na 400 … To nisu bili ljudi čije bi uže područje zanimanja bili minerali, shvaćate; većinom nisu bili ni akademski obrazovani, to su jednostavno bila gospoda koja imaju dovoljno vremena i bogatstva da se svom hobiju posvete na više ili manje profesionalnoj razini. Do 1830. godine bilo ih je 745, a takvih zanesenjaka svijet više nikad nije vidio…”

Nažalost danas su skovani termini pseudoznanosti i pseudoznanostvenika. Akademska elita u pravilu osporava bilo kakav rad ljudi koji nisu ugledni članovi znanstvene zajednice. Čak i tada se njihov rad pokušava ugurati u okvire postojeće slike svijeta.
Slično kao što je Crkva u srednjem vijeku ponosno branila srednjovjekovnu sliku svijeta danas se znanstvena zajednica ponosi kako brani teško stečenu sliku svijeta od napada pseudoznanstvenika i alternativaca.
Treba li i može li slika svijeta biti konačna. Mislim da ne.
Može li svatko biti znanstvenik? Ne treba omalovažavati mukotrpno školovanje profesionalnih znanstvenika. No isto tako ne treba omalovažavati doprinose i ideje mnogih ljudi koji nisu prošli rigorozno školovanje.
Držim da je temeljna ideja znanosti kako je ona stalna potraga. Onoga trena kad je netko, bez obzira na zasluge, proglasi slikom koju više ne možemo mijenjati treba stvarati novu znanost.

Već sam ukazivao na negativne trendove u modernoj znanosti :
“Nepodobni u znanosti”

Evo sad pozitivan primjer. Prof. Jocelyn.Bell.Burnell je prekrasan primjer znanstvenice koja se slaže da je znanost stalna, neprekinuta potraga za razumijevanjem svijeta.

U nastavku izvadak iz BBC-ijevog “Beautiful Minds Part 1of 3 Jocelyn.Bell.Burnell”:

Section Beautiful Minds-Part 1of3-Jocelyn Bell Burnell from Sinbad Benediktus on Vimeo.

Dobrodošli u doba sanjanja!

Dobrodošli u doba Svjetla!
Sretna Vam nova 2013. i početak novog Ciklusa!
Prošao je i 21.12.2012.
Napokon se čovjek može fokusirati na ono bitno.

Na načine kako mi kao civilizacija možemo rasti.
Kao i u životu pojedinca držim da je vizija i nada ono što nas svih gura naprijed.

Da, i dalje previše ljudi na ovom planetu proživaljava neopisive strahote rata, siromaštva, gladi itd.
Ne mislim da sam licemjer i zatvaram oči na to.
Ja se samo odlučujem pokušati gledati na ideje, vizije i snove koji nas mogu odvesti u bolji svijet za svih.

Moj nutarnji osjećaj mi kaže da se desila neka promjena nakon 21.12.2012. Osjećam je.
Ista kao što mlad čovjek osjeća da je vječan i da je cijeli svijet njegov unatoč svoj nepravdi i zlu koje ga okružuje.

Počelo je doba sanjanja i ja odlučujem nastaviti sanjati Civilizaciju svjetlosti!

Za početak sam odabrao jedan relativno stari kratki govor mog omiljenog znanstvenika profesora teoretske fizike sa Njujorkškog sveučilišta dr. Michio Kaku.
Godine 2011. tijekom Global Competitiveness Forum u Saudijskoj Arabiji jednostavno i jezgrovito se izrazio o viziji naše civilizacije u ovoj i idućoj generaciji.

Ne slažem se sa svim njegovim stavovima npr. promatranje planeta, zvijezda i uopće univerzuma kao sirovinu energije za igranje naprednih civilizacija, nedostatak osvrta na etičnost itd.
No on je ipak fizičar i kao takav uspješno izvodi logične i zamislive zaključke o svijetu kakvog bi mogli stvoriti a koji se drastično razlikuje od današnjice.
Već smo svi, a posebno mi stariji, svjedočili kakvom brzinom tehnologija mijenja sve elemente društva i potencijalno brzo rješava naizgled nerješive probleme.
Jedan od njih je svakako energija i svi ratovi i razmirice koje se vode oko nje.

Ja sam i dalje pristalica ideje, koju uostalom iznosi i profesor, da će Zemlja i zemljani u svojoj budućnosti postati ravnopravni sudionik dijaloga i suživota izvan ovog planeta kao napredna i miroljubiva planetarna civilizacija Arthe (antikno ime za Zemlju).

Michio Kaku – Prvi kontakt 2150 from Sinbad Benediktus on Vimeo.

Nepodobni u znanosti

Znanost modernog zapadnog svijeta je svjetlo razuma koje ga je izvelo iz mračnog srednjeg vijeka.
Prosječan moderan čovjek promatra je kao stjecište sve pameti i razbora. Pored političara i mnogih vjerskih dogmi koje su nas izdale nebrojeno puta kroz povijest nekako se nadamo kako je ona uzdanica čovječanstva te da vodeći znanstvenici baštine tradiciju slogana: “Istina iznad svega.”
Daleko od toga da želim reći kako znanost nije zaslužna za uzlet ljudskog društva. Imam puni respekt i zahvalnost prema znanstvenicima koji svaki u svome znanstvenom području posvećuju živote za boljitak čovječanstva.
No grozim se što je znanost od humanističkog pokreta da se istraži svijet sa istinom iznad svega danas spremna umjesto istini dati prvenstvo općeprihvaćenoj teoriji zato što ju je jako teško mijenjati.
Mnogi pioniri moderne znanosti kao npr. Darwin su predložili teorije ili poglede o tome kamo bi trebalo usmjeriti istraživanja. S vremenom te teorije su postale općeprihvaćeni pogled na svijet oko kog je izrađen obrazovni sustav i moderni pogled na svijet. Postale su stup svijesti naše civilizacije.
Nažalost u krugu znanstvenika je prevladala dogma nad istinom. Svaka istina bez obzira na znanstvenu metodu koja proturječi općeprihvaćenom pogledu na svijet je ravna herezi u srednjem vijeku.
Laik se mora zapitati kako je moguć napredak naše civilizacije i evolucija slike svijeta ako u znanosti koja ima zadatak da vodi naprijed postoji sustavni otpor u kritičnim pitanjima u prihvaćanju dokaza dobivenih validnim znanstvenim metodama od priznatih znanstvenika.
No nasreću novija povijest već sada pokazuje kako cenzura ne može stajati na putu slobodnom ljudskom duhu – Michael Cremo, Semir Osmanagić, Lynne McTaggart i drugi su primjer ljudi koji javnosti razotkrivaju te “grijehe” znanosti i omogućuju pozitivnim snagama unutar službene znanosti da probiju nove putove i sruše stare tabue.

Nepodobni u znanosti – Virginia Steen McIntyre from Sinbad Benediktus on Vimeo.

Građevna baza života svuda ista?

Kada pogledate noćno nebo obasuto tisućama zvijezda na što pomislite?
Prosječnog čovjeka prođu hladni žmarci i neodređen strah o tome tko zna što tamo ima.
Mi smo tako mali i nebitni ovdje. Tko zna kakva čuda i kakav život totalno različit od našeg može postojati tamo gore.
U promišljanju o svemu što je van Zemlje vrijedi nepisano pravilo da to mora biti neopisivo različito i drugačije od našeg svijeta.
Jer u konačnici tko zna kakva je uopće građa i baza za razvoj života ondje “vani” za razliku ove naše poznate na Zemlji.

No to nije istina. Astronomi i fizičari kažu nam upravo suprotno. Svaka zvijezda koju su dosad pogledali se sastoji od ista 92 atoma koja mi poznajemo ovdje.
Da šokantno no istina. Sve tisuće zvijezda koje možete vidjeti na nebu imaju istu građu kao i naš planet.
Je li stoga i dalje sasvim razumno tvrditi da tamo “vani” ništa ne može niti sličiti životu na Zemlji ako znamo da je baza građevnih tvari ista tamo i ovdje?
Opet je na putu naša vlastita arogancija kao civilizacije i potreba da s jednom praktički znanstveno/religioznom dogmom ne možemo prihvatiti da možda ipak nismo bili prvi i da tamo ondje može vrlo lako postojati barem još jedan a vrlo vjerojatno i više sličnih civilizacija našoj.

Građa života u svemiru svuda ista from Sinbad Benediktus on Vimeo.

Porijeklo čovjeka?

Mnoge stvari uzimamo danas zdravo za gotovo. Imamo osjećaj kako je znanost odgovorila ili bar naslutila odgovor na ključna pitanja naše civilizacije.
Jedno od njih je pitanje koje je porijeklo čovjeka?
Pa to i mala djeca znaju, zar ne? Evoluirali smo od majmuna… Pa ne baš.
Sve što imamo je teoriju bez dokaza. Do danas znanstvena zajednica nije složna niti postoje čvrsti antropološki nalazi da podupru tu teoriju.
U stvari ja sam sklon teorijama da smo mi rezultat kolonizacije naprednije ljudske vrste s drugog zvjezdanog sustava.
Ironično je što ova teorija o galaktičkim precima ima više dokaza ili bar indicija kroz anomalije arheologije (kiklopske zidine u Grčkoj i Srednjoj Americi, Piramide i sl.) nego teorija da smo postali od majmuna.
No povijest i znanost pišu pobjednici. Previše je udžbenika napisano, previše doktorskih radova zaslužilo lijepa mjesta na fakultetima da bi se Darwinova teorija u vezi porijekla čovjeka povratila u ono što jest … samo teorija. Vjerovali ili ne na kraju i u znanosti pobjeđuje vjerovanje : “Pa što bi drugo moglo biti nego od majmuna?”

Mysterious origins of Man – Porijeklo čovjeka? from Sinbad Benediktus on Vimeo.

Svemir – to sam ja

Mi kao civilizacija smo vrlo tašti i često ovako rezoniramo.
Tamo negdje ako i postoji život nemoguće je da se radi o inteligentnom životu.
A čak ako se kojim čudom i razvio nemoguće je da je razvio samosvijest koja je ključna karakteristika čovjeka.
Svemir i inteligentni život, ako postoji, u tom hladnom i strašnom svijetu ne može nikako po ničemu sličiti na nas.
Jer naravno mi smo se po Darwinovoj teoriji evolucije nevjerojatnom srećom i borbom izborili za svoje mjesto na vrhu hranidbenog lanca gdje smo sad gospodari života i smrti.
Ta poznato je da na Zemlji ne postoji ništa inteligentno i samosvjesno kao mi ?

Doista se teško čak i argumentirano boriti protiv naše arogantnosti i nasušne potrebe da razmišljamo o sebi kao jedinstvenima.
Reći ću samo jedan astronomski podatak da ukažem koliko je ta izjava ravna onoj iz srednjeg vijeka da je Zemlja ravna.
Da bi svjetlost proputovala dužinu naše galaksije prepunu zvijezda i planetarnih sustava treba joj 100.000 godina!

Pogledajte što o našoj aroganciji misle biolozi u BBC-ovom dokumentarcu “What we still don’t know?” iz 2004.

Biolozi – Inteligencija ljudskog tipa se može razviti svuda from Sinbad Benediktus on Vimeo.

dr. Michio Kaku – Putovanje kroz vrijeme

Glavni argument skeptika prema mogućnosti posjeta razvijenih civilizacija Zemlji su ogromne udaljenosti.
Ono o čemu se malo govori jest da je današnja moderna fizika u poimanju univerzma otišla mnogo dalje od općepoznatih linearnih koncepata o ovoj ili onoj brzini putovanja kroz svemir.
Današnja fizika, prema dr. teoretske fizike Michio Kaku, dozvoljava u teoretskom modelu mogućnost putovanja kroz vrijeme.
Drugim riječima nema nikakve racionalne prepreke u poimanju da nas može ili već jest posjećivala razvijena civilizacija iz druge dimenzije ili vremena.

Michio Kaku – Putovanje kroz vrijeme je moguće from Sinbad Benediktus on Vimeo.