Ekonomisti apeliraju na G20 za Robin Hood-ovski porez

Prema pisanju britanskog Guardiana :
http://www.guardian.co.uk/business/2011/apr/13/robin-hood-tax-economists-letter
; u tijeku je zajednička incijativa iz čak 53 zemlje svijeta da se uvede malo porezovanje financijskih transakcija na svjetskim tržištu novca u svrhu prikupljanja konstantnih sredstava za pomoć gospodarstvima najsiromašnijih zemalja.
Novinar primjećuje kako iznenađuje složnost ovako velikog broja priznatih ekonomskih stručnjaka i to oko ovako humanitarne teme.

Ovo je svakako pozitivan pokazatelj promjena u općem pa čak i najtvrdokornijem financijskom javnom mijenju.
Nadamo se da će inicijativa uroditi plodom i utrti put za slične projekte.

Možda će čitatelji članaka Sheldan Nidle-a i Mike Quinsey-a ovdje prepoznati inicijativu tzv. zemaljskih saveznika. Nadamo se da je tako…

SAD – zlatni standard na vidiku?

Kako izvještava američki “The Washington Times” u ovome članku
američka savezna država Utah je na pragu da postane druga američka država koja je legalizirala zlatnike i srebrnjake kao priznato platežno sredstvo.
Članak nadalje izvještava kako su zastupnici ove ideje također pokušali progurati prijedlog o uvođenju alternativne monete američkom dolaru no ista, za razliku od prve, nije prošla.
Interesantan je pozitivan ton u vezi cijelog događaja koji dolazi iz redova konzervativnih republikanaca.
Naime SAD uvelike temelje svoju snagu upravo na svojoj valuti koju su uspjeli nakon drugog svjetskog rata nametnuti kao rezervnu svjetsku valutu u kojoj se trguje vitalnim energetskim resursima (nafta,plin).
Stoga ovakva incijativa kojom se daje signal svim svjetskim investitorima i državama da Amerikanci više ne veruju u vlastitu valutu je u najmanju ruku opasan znak gubitka povjeranje u monetarni sustav kako SAD-a no također i svijeta.
Naime upravo to sugerira članak koji kao motiv ovakve incijative navodi zabrinutost političara za budućnost američkog dolara.

Na stranicama ovog bloga već puno govorimo o navodnoj namjeri “dobrih” momaka tzv. zemaljskih saveznika da proguraju povratak na valute poduprte plemenitim metalima (zlato,srebro). Za zainteresirane pročitajte prvi kontakt za neznalice.
Ovo je prva opipljivija naznaka da se nešto doista zbiva u tome smjeru i da sve šta ovdje čitate nije utopija za naivce.

Ukoliko više volite gledati nego čitati pogledajte YouTube isječak (na engleskom):

Utopija – društvo bez novca priča za budale?

Potreba posjedovanja i privatnog vlasništva se nalazi u srži smisla postojanja novca.
Pogledajmo temelje razmjene dobara u jednoj maloj zajednici. Pekar ispeče kruh. Ljudi su gladni i pitaju pekara kruh.
Možda se čini neobičnim no zastanimo i zapitajmo se: Zašto bi pekar ljudima dao kruh?
Ovo je jako važno pitanje koje definira same temelje načina funkcioniranja zajednice i samim time njene potrebe za novcem.
Razmotrimo dvije mogućnosti:
- ljudi koji traže kruha su pekarova djeca
- ljudi koji traže kruha su susjedi s kojima pekar nije u dobrim odnosima
Očito je da pekar neće propitivati svoje pravo na naknadu kad su u pitanju njegova djeca no u drugom slučaju hoće.
Uočavamo bitnu razliku: pekar ZNA da je DRUŠTVENO I LJUDSKI ISPRAVNO nahraniti vlastitu djecu bez ikakve naknade.
Dakle pekar je odgojen i naučen, kao i svi mi, da ZA SVOJE USLUGE I DOBRA SAM ODLUČI KAD ĆE TRAŽITI NAKNADU.
Pekar je naučen da pravi razliku među ljudima kada treba primjeniti elementarni zakon razmjene dobara.
Mi to tumačimo normalnim. Pružamo svoja dobra i usluge i za njih tražimo naknadu. Povijesno kao najprikladnije sredstvo mjerenja razmjene pojavio se novac. No važno je uočiti što je razlog njegova postojanja.
Naš izbor da svoja dobra i usluge USKRATIMO ZAJEDNICI stvorio je potrebu za kompenzacijom – novcem. A zašto isto tako ne uskraćujemo i svojoj djeci, užoj obitelji ili bliskim prijateljima? Zato što to jednostavno nije ispravno. Nažalost i ova moralna norma sve više gasne.
Pogledajmo drugačiji primjer.
U tradicionalnim domorodačkim društvima kao što su Aboriđini ili Sjevernoamerički Indijanci svaki pripadnik plemena je
ZNAO DA JE ISPRAVNO DIJELITI sa cijelim plemenom. Zašto?
Iste moralne norme koje poznaje pekar za svoju djecu ovi narodi su poznavali i primjenjivali na širem planu – cijelom plemenu. U tim društvima nije normalno da je član zajednice gladan ili bez odjeće. Član zajednice je znao da će njegove potrebe biti zadovoljene. Zajednica će dijeliti s njim stoga će i on dijeliti sa zajednicom. Stoga nema potrebe za mjerilom razmjene. Ako ja dobijam hrane, odjeće i svega što mi treba bez pitanja onda ni ja neću štedjeti kad treba na isti način uzvratiti zajednici.
Netko će reći da je smješno citirati primjere iz zajednica koje je moderna civilizacija pregazila i dokazala model novca superiornijom. Je li doista svjetsko društvo u kom milijarda ljudi umire od gladi, većina ostatka je siromašna ili se tek uspjela uzdignuti iznad siromaštva a vrlo uska elita živi kao u raju dokaz uspješnog društva? Je li to doista održivo društvo?
No ma kako neobično jedan koncept utopijskog društva živi upravo tu u 21.stoljeću pred našim nosom.
Većini ljudi koji se služe internetom poznat je projekt Wikipedia. Radi se volonterskom neprofitnom projektu da se svekoliko dostupno ljudsko znanje postavi na internet u obliku članaka na besplatnu upotrebu svima. Ogroman trud i rad ulažu tisuće volontera diljem cijelog svijeta. Ne primaju nikakvu naknadu za svoj rad. O čemu se tu radi? Kako taj utopijski model može funkcionirati?
članovi zajednice bez naknade dijele rezultat svog rada. Ostali članovi zajednice mogu besplatno i neograničeno se služiti tako stvorenim sadržajima. Tko i koliko želi može doprinjeti u njegovom stvaranju.
Interesantno je da se ne važe i ne mjeri koliko netko ima pravo koristiti Wikipediju. Sa stajališta kulture novca činilo bi se ispravno reći da onoliko koliko doprineseš toliko smiješ i čitati.

Možemo zaključiti da su ljudi u određenim okolnostima spremni biti nesebični i žrtvovati se za zajednicu. U tom trenutku pojedinac transcendira koncept privatnog vlasništva. On se odriče vlasništva u ime zajedničkog interesa. Na taj način stiče puno više od onoga što je prije imao. Kada postanemo punopravni član zajednice mi smo najbogatiji jer zajednica uvijek može i ima više od pojedinca. S druge strane dobrovoljno i radosno služenje zajednici svih pojedinaca istu čini bogatom dobrima i sredstvima.
Suprotno tome u modernom društvu odgojeni smo da se SAMI pobrinemo za sebe. Novac se promatra kao način da se osiguramo od NESTAŠICE. Jer u društvu individualaca moramo mjeriti koliko mi dajemo i koliko dobijamo zauzvrat. U srži problema modernog društva i naše primitivnosti jest da nas se uči da SLUŽIMO SAMI SEBE a zajednicu promatramo kao opasnost za nas, naš posjed. Prema zajednici je dignut zid novca. Preko novca komuniciramo sa tim stranim tijelom – društvom. Što imamo više novca može više dobiti i bolje smo izolirani i sigurniji. U takvom društvu temeljni osjećaj je STRAH koji nas tjera da se što više štitimo i zatvaramo u sebe.
Ovo je bolesno i primitivno stanje svijesti. U konačnici takvo društvo je osuđeno na propast. Očito je da ono ne može ostvariti niti napredak a niti opstanak ako njegovi sastavni dijelovi, pojedinci žive u strahu i gledaju jedni druge kao opasnost.
Utopijsko društvo nudi osjećaj radosti pripadanja na mjesto straha od opstanka. Nudi neograničeno dijeljenje i primanje od zajednice na mjestu mjerenja razmjene putem novca. U konačnici takvo društvo ne samo da opstaje već stvara višak koji mu omogućuje da prosperira i napreduje. Svi članovi tog društva su svjesni da je zajednica uspješno onoliko koliko se poštuju i njeguju svi njeni članovi.

Naznake pozitivnih trendova u vladajućim krugovima SAD-a?

Počevši od idućeg mjeseca (siječnja 2011.) američki republikanac Ron Paul zasjest će na prilično važno mjesto nadzorno vijeća monetarne politike.
Odatle potencijalno ima snažan utjecaj upravo na američki FED (jedinu središnju banku koja je za razliku od ostatka svijeta u potpunosti u privatnom, bankarskom vlasništvu!).
Gospodin Ron Pual se već dugo zalaže za oštar stav prema FED-u. Najavio je da će inicirati saslušanja predstavnika FED-a i javno objavljivanje njihovog prljavog veša.
Ovo je interesantna vijest jer upravo u člancima ET kontaktera Sheldan Nidle-a se nedavno spominjali dogovori o postavljanju političkih predstavnika tzv. zemaljskih saveznika.
Kako Galaktička federacija svjetla (Sheldan Nidle je navodno glasnogovornik ove vanzemaljske varijante UN-an na nivou galaksije) označava upravo FED kao prvi svjetski oslonac svih pogubnih financijskih praksa svijeta ovo izgleda kao pozitivan pomak. Tim više što je bilo otpora za njegovo izglasavanje.
Imat ćemo prilike vidjeti u siječnju koliko ima istine u svemu ovome.
Duži članak možete pročitati ovdje.

Bolje raspad EU nego krah članica?

Priznati i ponekad kontroverzni britanski financijski kolumnist Ambrose Evans-Pritchard u svom članku za internet
portal www.telegraph.co.uk ocjenjuje financijske uvjete u EURO zoni kao vrlo ozbiljne. Kao predstavnik “otočana” koji
nisu u EURO zoni preispituje vrijedi li više euro patriotizam ili očuvati suverenost i stabilnost država članica raskidom unije.

http://www.telegraph.co.uk/finance/comment/ambroseevans_pritchard/8166198/Germany-faces-its-awful-choice-as-Spain-wobbles.html

“Očajni trenuci traže očajne mjere. U lipnju 1940, britanska ratna Vlada na čelu s Winstonom Churchillom ponudila je kompletno nacionalno ujedinjenje sa porušenom Francuskom…
Što se tiče britanske ponude iz 1940. teško je pojmiti kako je takva unija uopće mogla dugoročno funkcionirati.
Tada je taj prijedlog bio odbijen od strane francuske vlade iako se tadašnji premijer Paul Reynaud izjasnio u korist.
Jedan galski rodoljub je rekao da je bolje u potpunosti biti uništen nego postati sluga “Britanskog Carstva”.
Isto bi se tako danas mnogi patrioti eurozone mogli zapitati da li je zaista vrijednije odustati od teško stečenog suvereniteta kako bi se zadržala valutu (EURO op.p.).”