Dobrodošli u doba sanjanja!

Dobrodošli u doba Svjetla!
Sretna Vam nova 2013. i početak novog Ciklusa!
Prošao je i 21.12.2012.
Napokon se čovjek može fokusirati na ono bitno.

Na načine kako mi kao civilizacija možemo rasti.
Kao i u životu pojedinca držim da je vizija i nada ono što nas svih gura naprijed.

Da, i dalje previše ljudi na ovom planetu proživaljava neopisive strahote rata, siromaštva, gladi itd.
Ne mislim da sam licemjer i zatvaram oči na to.
Ja se samo odlučujem pokušati gledati na ideje, vizije i snove koji nas mogu odvesti u bolji svijet za svih.

Moj nutarnji osjećaj mi kaže da se desila neka promjena nakon 21.12.2012. Osjećam je.
Ista kao što mlad čovjek osjeća da je vječan i da je cijeli svijet njegov unatoč svoj nepravdi i zlu koje ga okružuje.

Počelo je doba sanjanja i ja odlučujem nastaviti sanjati Civilizaciju svjetlosti!

Za početak sam odabrao jedan relativno stari kratki govor mog omiljenog znanstvenika profesora teoretske fizike sa Njujorkškog sveučilišta dr. Michio Kaku.
Godine 2011. tijekom Global Competitiveness Forum u Saudijskoj Arabiji jednostavno i jezgrovito se izrazio o viziji naše civilizacije u ovoj i idućoj generaciji.

Ne slažem se sa svim njegovim stavovima npr. promatranje planeta, zvijezda i uopće univerzuma kao sirovinu energije za igranje naprednih civilizacija, nedostatak osvrta na etičnost itd.
No on je ipak fizičar i kao takav uspješno izvodi logične i zamislive zaključke o svijetu kakvog bi mogli stvoriti a koji se drastično razlikuje od današnjice.
Već smo svi, a posebno mi stariji, svjedočili kakvom brzinom tehnologija mijenja sve elemente društva i potencijalno brzo rješava naizgled nerješive probleme.
Jedan od njih je svakako energija i svi ratovi i razmirice koje se vode oko nje.

Ja sam i dalje pristalica ideje, koju uostalom iznosi i profesor, da će Zemlja i zemljani u svojoj budućnosti postati ravnopravni sudionik dijaloga i suživota izvan ovog planeta kao napredna i miroljubiva planetarna civilizacija Arthe (antikno ime za Zemlju).

Michio Kaku – Prvi kontakt 2150 from Sinbad Benediktus on Vimeo.

Misteriozni NLO slučajevi – Stephen Michalak

Kao što je to lijepo rekao profesor “Michio Kaku – NLO-i su stvarni” radi se o šačici NLO slučajeva koji doista daju kredibilitet NLO fenomenu i opravdanosti teorije da nas posjećuju naprednije civilizacije.
Ovo je jedan od takvih. Ironično je kako su ključni dokazi događaja bolno “ovjekovječeni” u samome svjedoku događaja.

Misteriozni NLO slučajevi 1 – Stephen Michalak from Sinbad Benediktus on Vimeo.

Michio Kaku – NLO-i su stvarni

Kako u par rečenica argumentirano skeptiku objasniti da ufologija nije izmišljotina i kako najmanje 70-ak godina postoji stvarni fenomen NLO-a?
Može li se doista iz prave šume lažnih i poluprovjerenih informacija nakupljenih kroz desetljeća koje nalazimo na rubrikama žute štampe i često su predmet sprdnje izdvojiti ona šačica istinskih fenomena koji bez ikakve sumnje potvrđuju da su NLO-i stvarna pojava a ne planet Venera na večernjem nebu?

Točno je i mora se reći da striktno istraživački gledajući priznavanje fenomena NLO-a nipošto ne znaći priznavanje postojanja inteligentnog života koji nas posjećuje.
Dapače malo je poznato kako jedan broj ufologa uopće ne misli da su NLO fenomeni povezani sa posjetama naše “daleke braće”.

Svejedno i mi koji vjerujemo kako nas posjećuje prapovijesna “familija” i ovi drugi smo u takoreći u istom loncu – NLO vijesti su odmah pored tračeva o holivudskim zvijezdama ili seks skandalima.

Prvi korak je svakako nastavak bitke da se uopće u javnosti prizna fenomen NLO-a.
No slično kao i sa drugim anomalijama u znanosti – arheologija, antropologija, alternativna medicina, onoga trena kad bi ufologija dobila zasluženo mjesto u javnosti na vidjelo bi izašle “nezgodne” istine.

No ima nade. Led se sve više probija. Nedavno je izašla još jedna vrlo ozbiljna knjiga – “NLO -svjedočanstva”, prava riznica i kompilacija pravih autoriteta iz vojske i vlade SAD-a.

U ovom kratkom isječku možete vidjeti cijenjenog popularizatora znanosti profesora Michio Kaku kako trijezno i razumno rezonira o NLO-fenomenu.
To je svakako pomak u pravom smjeru posebno kad dolazi iz usta tako popularne osobe.

Michio Kaku – NLO-i su stvarni from Sinbad Benediktus on Vimeo.

Galaktička braća ili ET ?

Neki od čitatelja nalaze uvredljivim moju upotrebu termina ET u člancima umjesto galaktičke braće ili sestara.
To zaslužuje komentar.
Moje nutarnje biće u cjelosti podržava postojanje i ulogu naših “očeva i majki” iz ove galaksije.
Iz dubine duše osjećam vezu, smirenje i smisao, cjelovitost u kontempliranju njihova postojanja i veze s nama.
Upravo ovaj blog je jedan od načina da pokušam podijeliti i približiti svima koji to žele čuti ljudsku, obiteljsku prisnost koju osjećam prema tim dalekim rođacima.
Koncepti galaktičkog društva, zakoni koji upravljaju ljudskim društvom, tolerancija, ljubav i rast – sve su to principi koji su mi prirasli srcu kao što su nekom drugom vjerske istine njegove religije.
U mom srcu su ta bića koja zovem ET samo braća i sestre sličniji nama nego što mislimo.

Zašto onda ET?

Moja želja je da podijelim ovaj osjećaj i sigurnost u budućnost čovječanstva koja jednim dijelom leži u domeni galaktičke obitelji u što širi i po mogućnosti skeptični dio populacije.
Držim svojom misijom buditi duše. Nije lako pristupiti ovakvom temom prosječnom čovjeku koji pokaže afinitet.
Svi smo toliko i sustavno negativno bombardirani konceptom neprijateljskih ET-a da je potrebna suptilnost.
Stvar ide toliko daleko da su čak dječje igračke i animirani filmovi preplavljeni konceptom krvoločnih ET-a koji napadaju nejač.
Zbog toga ne mogu ići u drugu krajnost i naprasno uvoditi koncept galaktičke obitelji jer prosječan čovjek uopće ne može stvoriti koncepciju o čemu govorim.
Eto iz toga proizlati nužnost upotrebe termina ET.

Znači za Vas su svi ET braća?

Naravno da ne. Opet upadamo u istu terminološku zamku. Isto kao što čvrsto vjerujem u postojanje i sudjelovanje naše galaktičke obitelji vjerujem u egzistenciju zlih ET-a.
Držim sasvim prirodnim da postoje niže i više razvijenija bića u univerzumu koja mogu izražavati neprijateljstvo bez obzira na sposobnost međuzvjezdanog putovanja.
Dapače, držim da smo već sad i u prošlosti dijelom i slobodnom voljom potpali pod utjecaj takvih ET-a. Primjeri su Inuaki i tzv. Grey-ovi (otmice i sl.).

ET – neprijatelji, prijatelji, obitelj ?

No da se vratimo na termin ET. U srži problema leži upotreba prave riječi. Problem našeg trenutnog civilizacijskog riječnika je što je ET pogrdna riječ kojeg naša kultura praktički podrazumjeva za negativno vanzemaljsko biće. No sasvim je logično da moramo definirati prikladne termine kad govorimo o dobronamjernim i prijateljskim civilizacijama van Zemlje i onim neprijateljskim. Potreban nam je nov rječnik.
Nažalost teško je premostiti jaz predrasuda o ET-ima u širokoj populaciji koristeći neki nov rječnik, prosječnom čovjeku stran.
Pojasnit ću to ovako. Prisjetimo se fikcijskog lika Tarzana koji je rođen i cijeli život živio u izolaciji bez kontakta sa vanjskim svijetom. Moguće je da je povremeno vrlo kratko ili izdaleka imao prilike vidjeti da postoje bića koja je zvao ljudi. Svi oni su za njega imali zajednički nazivnik da su potencijalna opasnost kao uostalom sve što je strano i nepoznato. Riječ ljudi je u stvari pogrdna. Ne postoje dobri ni loši ljudi jer su svi nepoznanica objedinjena kroz taj termin “ljudi”. No s vremenom i upoznavanjem tih ljudi Tarzan će naravno naučiti da među ljudima ne samo da postoje prijatelji i neprijatelji već i čak i obitelj.

Prvi kontakt – konačno rješenje

Upravo to je terminološka distinkcija koja se mora desiti kod koncepta bića van ovog planeta. Nažalost u široj populaciji to će se desiti tek istinskim susretom – prvim kontaktom kad ćemo biti prisiljeni obogatiti svoj rječnik.
Do tada morat ćemo se snalaziti sa općeprihvaćenim ET. Galaktička obitelj ionako ne mari jer dobro osjeća naše porive i osjećaje bez obzira na terminologiju.

Michio Kaku – ET i fizičari

U javnosti je uobičajeno ismijavanje teme ET-a i vanzemaljskih civilizacija.
Vjerojatno ste se i sami kao i ja našli u nelagodi da argumentirate svoje “vjerovanje” u ET-a i činjenicu da nismo sami.
Možda ovaj članak pomogne u tome.

Ono o čemu se manje govori u popularnim medijima jest da u znanstvenim krugovima nije upitna mogućnost, dapače vrlo vjerojatna mogućnost, postojanja vanzemaljskih civilizacija već mogućnost ili motivacija da uopće imaju posla s nama.

Američki profesor fizike Michio Kaku je poznata medijska ličnost, autor popularnih knjiga i sudionik znanstvenih dokumentaraca. Sigruno ćete prepoznati njegovo lice jer često popularizira znanost kroz medije.
Ima dovoljno hrabrosti da progovori gledištem i jezikom znanstvenika na pitanje mogućnosti postojanja vanzemaljskog života.

Iako se u cjelosti ne slažem s njegovim stavovima mislim da on daje dobru argumentaciju kao osnovu za raspravu sa skepticima koji imaju problem sa postojanjem ET-a uopće.

Fermijev paradoks


Michio tumačeći svoje rješenje Fermijevog paradoska u poredbi s mravima tvrdi kako će većina ljudi bez grižnje savjesti vjerojatno mrave zgaziti.
U njegovu metaforu želim uvesti par novim momenata.

Čovječanstvo – skup neodgovornih pojedinaca spram prirode ?


Kakav je odnos američkog indijanca, Aboriđina ili bilo kojeg pripadnika tradicionalne civilizacije prema živom svijetu pa tako i prema mravima?
Postoje li razlike između odnosa “modernog čovjeka” prema mravima i pripadnika tradicionalnih starih kultura?
Vidite gdje ciljam. Kad Michio ispravno vuče paralelu između nas kao čovječanstva na visokom stupnju razvoja i mravi on izostavlja analizirati razlike unutar naše vlastite vrste.
Možemo li doista stavove tzv. prosječnog današnjeg modernog čovjeka prema “nižim” kraljevstvima prirode prihvatiti kao etičke i ispravne stavove u ovoj metafori?
Mislim da ne. Već i ptice na grani bruje onu “uništenjem prirode uništavamo i pilamo granu na kojoj sjedimo”.
Znam da moje tumačenje možda zvuči nategnuto i hvatanje za nebitne detalje no držim da nije tako.
Ljudski rod na ovom planetu kao razvijena civilizacija ima suosjećanje, interes, razumijevanje i odnos prema tzv. nižim civilizacijama, kraljevstvima prirode na ovom planetu.
Zar smijemo nijekati interes, ljubav i brigu za konje, pse, mačke, delfine, kitove itd. U nekim slučajevima pripadnici ljudskog roda pokazuju veću ljubav prema njima nego prema drugim ljudima.

Evolucijom civilizacija postaje svjesnija svoje odgovornosti a ne obratno


I stoga izvodim da “viša” civilizacija bez obzira na neizmjerno visoki stupanj razvijenosti može i hoće pokazati interes prema značajno slabije razvijenijim civilizacijama.
Dodatno mislim da vrijedi obratno – slabije razvijena civilizacija prirodno ne može i ne zna ostvariti interes prema razvijenoj. Iz prirode uostalom znamo da što je vrsta razvijenija
to više osvješćava potrebu za tzv. nižim vrstama. Moderni čovjek danas itekako dobro zna da se mora interesirati i razumjeti tzv. niži svijet biljaka i životinja kako bi osigurao vlastiti opstanak i razvoj.

Gaženje mravi zrelo ili neodgovorno za civilizaciju klase 3 ?


Moje iduće promatranje ove poredbe jest kako mi tretiramo osobe koje uništavaju, ozljeđuju ili ubijaju članove “nižih” kraljevstva prirode. Da naravno da se može desiti da slučajno zgazite mrava no
ja govorim o stavu da to počnete činiti sustavno? U našem svijetu to mogu činiti djeca ili poremećene osobe. Je li normalno da istučete nasmrt psa, mačku i sl.? Da, postoje članovi društva koji će to
učniti no daleko od toga da su oni predstavnici našeg civilizacijskog stupnja kako to Michio predstavlja u poredbi.

Što Vi mislite?
Ako niste jednostavno i brzo se registrirajte za komentare ovdje Registracija za komentare.
Ili iskoristite kontakt formu.

Siniša

Kako da kontaktiram ET-e? (stari članak)

(Izvorno objavljeno u travnju 2011. na ovom blogu)

U par navrata primilo smo od Vas upite kako biste se mogli obratiti tim navodnim ET-a od kojih preko ET kontaktera Sheldan Nidle-a i Mike Quinsey-a ovdje možete čitati poruke. Posvetit ćemo ovome još prostora no zasad evo odgovora kojeg smo uputili jednoj čitateljici.

Dakle, ET kontakteri navodno imaju kontakt s njima i primaju neke poruke. Također oni tvrde da ih posjećuju.

Ja niti itko od prevoditelja NEMA direktni kontakt s njima.

Možda biste trebali razmisliti da li želite kontakt s njima ili možda odgovore možete naći unutar sebe bez njih.

Naime oni se nalaze, čini se, na vrlo konkretnom zadatku i osim ako niste “već uplanirani” ili se ne pokažete korisnima za njihove trenutne zadaće na Zemlji nema razloga da Vas, mene ili bilo koju drugu osobu kontaktiraju.

Oni su u poziciji da odluče.

Posvetit ćemo tome poseban članak na blogu ili radio emisiju no ukratko zamislite to kroz ovakvu parabolu.

Imate pleme kanibala na Novoj Gvineji.

Tim antropologa iz SAD-a nadgleda ih putem suvremenih uređaja – ukratko Big Brother sistem – što oni rade.

Cilj antropologa je potaknuti članove plemena da prestanu biti kanibali i pokažu znakove naprednije civilizacije.

Da bi prenijeli svoju poruku odaberu jednog po njihovoj procjeni naprednijeg pripadnika plemena i objasne mu što očekuju od plemena.

Ovaj to kako najbolje zna i umije prevede ostatku plemena.

E sad, svi pripadnici plemena, koji su i dalje kanibali i nisu shvatili poruku antropologa kažu kako bi željeli pričati sa tim višim bićima – dakle antropolozima i tražiti od njih neka materijalna dobra.

Što mislite bi li antropolozi svih njih kontaktirali na tom stupnju razvoja da ispune njihove želje?

Kako pleme na svom stupnju može razumjeti motive, etiku i ciljeve naprednije vrste ?

Zašto bi se odrekli svog kanibalizma? Kako im objasniti kulturu, pismenost, civilizaciju kao njihove ciljeve?

Hoće li antropozi kontaktirati nekog pripadnika plemene samo da udovolje njegovoj pukoj znatiželji i u stilu Bogova mu ispune neku prizemnu želju?

Ne, njihov cilj nije da rješavaju nečije osobne probleme ili taštinu već da potaknu reformatore društva koji pokazuju da žele, znaju i hoće promjene.

Neki ljudi koji su navodno kontaktirali ET-e na ovim našim prostorima tvrde da ET-e naše sirove emocije – strah, ljubomora, mržnja, agresija i sl. doživljavaju jednako strašno kao i mi kanibalizam.

Ne pada im na pamet imati posla s osobom koja još uvijek ne kontrolira svoje emocije i nije psihički i duhovno stabilna.

Jednostavno komunikacija nije moguća. Nema se što razmjeniti. Na različitim ste valnim duljinama.

Dok mene recimo razdire nesposobnost ostvarivanja kvalitetne veze s partnerom ili karijere njih to apsolutno ne zanima bez obzira koliko bi ja žarko želio s njima o tome pričati.

Oni očekuju da pokažemo naznake univerzalne Ljubavi, nesebičnosti i brige za sebe i druge. Tada možda komunikacija ima smisla.

Na stranu svega ovoga – um je moćna stvar. Formulirate li i usmjerite li svoju čvrstu namjeru da ih želite upoznati moguće je da će se to i desiti. Ja Vam NE SAVJETUJEM da to činite no ostavljam Vam na volju.

Potrebna je iznimna snaga duha i emocionalna stabilnost da se suočite s takvim znanjem jer će se Vaš sadašnji svijet u najmanju ruku srušiti.

Važno je da se služite pozitivnim afirmacijama i ponudite se za suradnju i služenje a ne da tražite rješavanje svojih osobnih problema.

U svakom slučaju pazite da sve afirmacije budu od Svjetla i pod zaštitom Krista kako ne biste prizvali negativne entitete.

Predsjednik SAD ćaskao sa ET-ima?

Na internet portalima se pojavila vijest da je američki predsjednik Eisenhower započeo 50-ih godina komunikacija sa posjetiteljima iz svemira.
Navodno je ta komunikacija nastavljena do danas i to ne samo u SAD-u već i ostalim državama svijeta.
Autor te tvrdnje je Timothy Good, autor mnogih naslova iz područja NLO-a.
Vijest se podudara sa informacijama koje možemo čitati na ovom blogu u prijevodima tekstova ljudi koji navodno kanaliziraju informacije od posjetitelja iz svemira.

Ovdje je njegov web za one koji žele više:
http://www.timothygood.co.uk/

Vijest možete pročitati ovdje:
http://hot.net.hr/planet-x/bliski-susreti/page/2012/02/15/0044006.html

Dosad najvjerodostojniji izvještaj o kontaktu s vanzemaljcima ?

Dosad najvjerodostojniji izvještaj o kontaktu s vanzemaljcima ?

AMICIZIA – SUSRETI S IZVANZEMALJCIMA U ITALIJI (Nexus br. 50)

Piše: Warren Aston

Početkom 1956. godine otprilike dvjesto ljudi iz svih društvenih slojeva u Europi imalo je opsežne interakcije s izvanzemaljcima. Među njima su bili političari, sveučilišni profesori, inženjeri, studenti i kućanice. Razina kontakata varirala je od jednokratnih susreta do duboke povezanosti duge preko četrdeset godina. Neki od uključenih znali su danima proboraviti u podzemnim i podvodnim vanzemaljskim bazama. Drugi su ulazili u njihove letjelice ili čak letjeli u njima. Tijekom godina snimljeno je na stotine jasnih fotografija, glasovnih snimaka i filmova na kojima su bili sami posjetitelji: međutim, velik dio je izgubljen ili nedostupan.
Zbog snažnog osjećaja prijateljstva koje su izvanzemaljci pobudili kod svih koje su sreli, izraz amicizia (tal. prijateljstvo) ustalio se kao glavni naziv za sveukupno iskustvo kontakata. Ljudi u drugim europskim zemljama spontano su počeli koristiti isti izraz na vlastitim jezicima kako bi opisali što se događa, iako se koristilo i ime W56 (“W” se odnosi na dvostruku pobjedu, a 56 na godinu kada su kontakti započeli).
Sami izvanzemaljci tvrdili su da potječu s raznih planeta različito udaljenih od Zemlje i nazivali su se Akrijskom konfederacijom. Na svojim matičnim planetima govorili su različitim jezicima, ali imali su i zajednički jezik koji im je olakšavao komunikaciju.
Mnogo godina, međutim, ta priča nije bila previše poznata izvan skupine umiješanih ljudi. Iako se ta saga bez presedana odvijala godinama i u nekoliko zemalja, većina sudionika tajila je svoju umiješanost zbog straha od ismijavanja te gubitka položaja i zaposlenja u nesigurnoj poslijeratnoj Europi. Neki europski ufolozi saznali su da se odvija “nešto veliko”, međutim nisu mogli prodrijeti kroz veo tajnosti. Mnogi sudionici otada su umrli, no nekolicina ih je osjetila potrebu da dio svojih iskustava s izvanzemaljskim bude zabilježen. Neki sudionici još su živi. Nekoliko djela koja su napisale osobe koje su bile uključene u slučaj W56 ili su znale za nj objavljeno je od 1958. godine nadalje, ali u njima su dane samo aluzije o izvoru informacija.
No, početkom 2009. godine počele su se pojavljivati knjige koje eksplicitnije opisuju te izvanredne događaje. Profesor Stefano Breccia, inženjer i sveučilišni predavač koji živi u središnjoj Italiji, a koji je i sam bio duboko uključen u događaje “amicizia”, napisao je najpoznatiju od njih: Masovne kontakte. Uz predgovor Roberta Pinottija, glavnog tajnika talijanske ufološke skupine Centro Ufologico Nazionale (CUN), knjiga je prvenstveno izvještaj vođe talijanske skupine: istaknutog teologa i psihologa Brune Sammaciccije.

Bruno Sammaciccia (u sredini) sa svojim prijateljem i kolegom, glavnim sudionikom Giancarlom De Carlom, svojom suprugom Raffaelom i Giancarlovom suprugom Aurorom (u pozadini). (Izvor: Stefano Breccia, tiskano u knjizi Masovni kontakti, str. 346)

Prije nego što je 2003. godine preminuo, Sammaciccia je povjerio Brecciji da objavi neke aspekte njegove priče. Breccia je u svoju knjigu također uključio kratak izvještaj njemačkog inženjera imenom Hans, koji je bio u skupini i koji je također preminuo 2003. godine. Jedan drugi sudionik, Paolo di Girolamo, sveučilišni profesor, sada je objavio vlastitu verziju, a još jedan talijanski profesor odlučio je objaviti svoj izvještaj preko Nikole Dupera, istraživača hrvatskog porijekla koji živi u Italiji.
Uz malo sreće, sada će istupiti i sudionici iz drugih zemalja, jer objavljeni su samo dijelovi  Sammaciccijinih iskustava, a sam Breccia tek treba ispričati cijelu priču o vlastitoj uključenosti.
Ufolozima tek počinje biti jasna važnost ovog slučaja. Sa stotinama vjerodostojnih svjedoka i obiljem podupirućih dokaza, “amicizia” je jednostavno klasa za sebe kada govorimo o kontaktima s “izvanzemaljcima”. Po mom mišljenju, radi se o velikoj prekretnici u ufološkim istraživanjima koja će imati dugoročne implikacije. Daleko više od bilo kojeg drugog slučaja za koji znam, „amicizia“ bi mogla biti ekvivalent kamenu iz Rosette po tome što nam pomaže da mnoge dijelove izvanzemaljske slagalice stavimo na pravo mjesto.
Konkretno, ufolozi će vidjeti čvrste dokaze koji podupiru rašireno uvjerenje da je s vladom Sjedinjenih Država prije mnogo godina službeno stupila u kontakt izvanzemaljska skupina koja je ponudila da nam pomogne u duhovnom razvoju, pod uvjetom da SAD zaustavi svoj program nuklearnog naoružanja. Niz svjedoka i ‘zviždača’ već dugo tvrdi da se sastanak održao u veljači 1954. godine, kada je predsjednik Eisenhower u tajnosti odveden u zrakoplovnu bazu Edwards u Kaliforniji, gdje su uz njega bile i druge, izabrane osobe kao predstavnici američkog društva. SAD je, naravno, odbio zaustaviti svoj program nuklearnog naoružanja, ali je nakon toga, kako se čini, ušao u dogovore i sporazume s drugim vanzemaljskim skupinama u zamjenu za naprednu tehnologiju.
Čini se da su akrijski izvanzemaljci, koje se obično naziva “Nordijci”, bili skupina koja je iznijela ponudu američkoj vladi, i stoga je interesantan tajming “amicizia” kontakata. On daje naslutiti da su Akrijci, nakon što su službeno odbijeni, promijenili svoju strategiju i počeli prenositi svoju poruku običnim, ali i utjecajnim ljudima u mnogim zemljama, što je počelo dvije godine nakon kontakta 1954.
Tijekom četiri desetljeća Akrijci su ,navodno, ljudima prenijeli detaljne informacije. Ti ljudi su im poslužili kao sučelje za širenje njihovih koncepata u ljudskom društvu. Cjelokupan akrijski fokus u interakciji s njihovim zemaljskim prijateljima bio je usmjeren na moralnost, etiku i prijateljstvo – ne na tehnologiju, koja je za njih bila prilično sekundarna.
Iako će iskusnom istraživaču mnogo toga biti poznato, zapisi koje dosad imamo prava su riznica podataka i koncepata. Širom izvještaja razasuta je znatna količina podataka o akrijskim konceptima Boga, o svemiru i o povijesti Zemlje. Niz tvrdnji je posebno fascinantno i možda, u nekim slučajevima, podložno provjeri.

Jedna tvrdnja trenutačno je posebno zanimljiva. U razgovoru koji je 1967. godine snimio Breccia, član posade W56 spomenuo mu je da postoji jedna zvijezda koja je Zemlji bliža od zvijezda Centauri. Ta se tvrdnja isprva činila smiješnom, međutim znanstvenici su nedavno objavili da je NASA-in infracrveni teleskop WIDE, lansiran u prosincu 2009. godine, možda blizu otkrića zvijezde “smeđeg patuljka” – binarnog pratioca Sunca – za koju se sumnja da utječe na komete, asteroide i vanjske planetoide u našem Sunčevu sustavu.

 

Kenio, član posade W56 (Izvor: fotografirao Bruno Sammaciccia, od Stefana Breccije, tiskano u Masovnim kontaktima, str. 372)

Jedna druga, često objavljivana tvrdnja, tiče se jasne, dnevne fotografije iz Breccijine knjige na kojoj je ležerno odjeven akrijski izvanzemaljac (vidi fotografiju gore). Fotografiju je snimio Sammaciccia na imanju svoje vile i ona prikazuje, kako se tvrdi, izvanzemaljca po imenu Kenio, koji je visok čak tri metra! Ispostavilo se da je analiza slike u boji potvrdila podatak o visini. Uzgred, nisu svi akrijski izvanzemaljci bili tako visoki: neki su čak bili još viši, dok su drugi bili mnogo niži od prosječnog čovjeka.
Breccijina knjiga dosad je najdostupniji izvor podataka o tom slučaju i, usprkos nedostacima u redigiranju, također uspijeva oslikati osobnosti i smisao za humor, kako uključenih ljudi tako i izvanzemaljaca. Moj omiljeni odlomak, na primjer, opisuje drugi fizički susret s dijelom izvanzemaljaca na dogovorenom sastanku. To se dogodilo jedne proljetne večeri 1957. godine u šumi blizu starog dvorca u pokraj grada Ascoli Picena, u centralno-istočnoj talijanskoj obalnoj regiji Marche. Bruno Sammaciccia opisuje:

Dočekala su nas trojica došljaka: prišli su nam smiješeći se… Prva stvar koju mi je Romolo (ime dano jednom od izvanzemaljaca), na savršenom talijanskom, rekao bila je: ‘Dragi prijatelji, što ste očekivali? Da ćete vidjeti čudovišta? Pogledajte kako smo zgodni!’”

Velik dio Sammaciccijinog izvještaja odnosi se na Dimpietra, visokog zapovjednika glavne baze u Italiji. On je rekao da je živio na različitim mjestima na Zemlji najmanje od 17. stoljeća te da se dobro prilagodio zemaljskim užicima pijenja vina, kave i pušenja cigara. Kada je upoznavao Sammaciccijinu ženu Raffaelu, Dimpietro je sjeo na pod u kuhinji njihovog stana kako je ne bi preplašio svojom visinom. Kao i drugi u izvanzemaljskom timu, tijekom svog dugog boravka ovdje ovladao je ne samo talijanskim jezikom nego i njegovim brojnim dijalektima i kulturološkim posebnostima.

Duga povijest vanzemaljskog interesa

Ukupna slika što prikazuje četiri desetljeća akrijskih kontakata kompleksna je. Postoje savezi svjetova. Postoje dobri, iznimno etični izvanzemaljci, i postoje loši izvanzemaljci. Ima onih čiji su ciljevi čisto znanstveni i nepristrani. Jedna skupina posebno se zanima za proučavanje kukaca, koji su očigledno rijedak oblik života u svemiru. Većina izvanzemaljaca fizička su bića, međutim neki su interdimenzionalni, bestjelesni entiteti, kao što je rasa “Crvenih”, koji imaju ružičastu kožu i nisu dio akrijske skupine, ali su njihovi saveznici. Sammaciccia je tvrdio da je komunicirao i s njima (vidi fotografiju 3).

Jedno od interdimenzionalnih “Crvenih” izvanzemaljskih bića s kojima je Sammaciccia bio u kontaktu. Uočite naglasak na području srca. (Izvor: fotografirao Bruno Sammaciccia, od Stefana Breccije.)

Sammaciccia i drugi saznali su da akrijske rase nisu jedini posjetitelji koji dolaze na Zemlju: spominje se barem šest drugih vanzemaljskih skupina.
Jedno od središnjih mjesta u priči imaju Weiros – klonirani biološki roboti koje je praktički nemoguće razlikovati od ljudi i koji imaju vlastite ciljeve. Oni su zapravo u ratu s grupom W56. Ako su njihov opis i aktivnosti ikakva indikacija, Weiros će, ili CTR-ovi, kako ih se obično naziva u Breccijinoj knjizi, najvjerojatnije pružiti neke odgovore u vezi fenomena “ljudi u crnom”. (CTR je neka vrsta akronima koji je Sammaciccia skovao za izraz contrari, odnosno “protivan”.)
Nadalje, postoji jasna hijerarhija bića u svemiru. Same akrijske izvanzemaljske rase nadzire druga skupina, koju Sammaciccia naziva UTI, iako nije zabilježio što to ime znači. UTI su također imali ljudske predstavnike koji su surađivali s njima, uključujući jednog austrijskog generala.
Posjetitelji su tu od početaka ljudskog postojanja, u interakciji su s nama i eonima potiču naš napredak. Prema Akrijcima, oni i druge vrste već tisućljećima imaju svoje zadaće u odnosima s čovječanstvom, daleko dulje od starosti čovječanstva koju prepoznaje naša znanost. Njihova sadašnja misija je da paze na Zemlju i našu sigurnost, bez otvorenog miješanja. Govorili su o prijašnjim civilizacijama na Zemlji, od kojih su neke u znanstvenom smislu bile daleko naprednije od nas, međutim sve su se same uništile: posljednji takav slučaj rezultirao je onime što nazivamo “kamenim dobom”.
Nasuprot novijim percepcijama i znanstvenom konsenzusu da je naš planet najvjerojatnije nevažan, vrlo običan svijet u prikrajku galaktike, Akrijci su često o Zemlji govorili kao iznimnom planetu, planetu najdivnijih svjetova i, koliko oni znaju, jednom od samo pedesetak “matičnih planeta”. Osim toga, objasnili su da su nebrojeni drugi svjetovi također naseljeni, te da na gotovo svima žive humanoidna bića.
Zanimljiv podatak je tvrdnja da na ili u Zemlji živi još jedna inteligentna vrsta: patuljci, odnosno gnomi, to jest mali ljudi iz legendi. Rečeno je da su visoki 35 do 40 centimetara i da su “bezopasni, jednostavni ljudi”. Ta rasa zna za ljude, no boji se kontakata s nama. To je potvrdio sam Breccia, koji se sprijateljio s jednim od Akrijaca koji je otvoreno živio u ljudskom društvu. U snimljenom intervjuu, koji se odvio u Bologni 1967. godine, izvanzemaljac mu je također otkrio da postoje “ljudi” koji žive na drugim “dimenzijskim razinama” na Zemlji.
Čini se da je vjerovanje u Boga ili vrhovni entitet univerzalno, i Akrijci ga uzimaju kao nešto samo po sebi razumljivo. Mnogi od njih na neki su način genetski povezani s nama te mogu neopaženo otvoreno živjeti među ljudima ili se čak razmnožavati s ljudima. S obzirom na to, primamljive su spekulacije da su neke od tih “vanzemaljskih” rasa možda potekle sa Zemlje ili da su bile umiješane u “zasijavanje” čovječanstva. No, komadiće informacija uvijek moramo promatrati kao takve: oni se zapanjujuće dobro slažu, no postoje znatne praznine koje bi trebale poticati na oprez. Velik dio priče tek se treba ispričati.

Trajna interakcija s Akrijcima

Sammaciccia i sve više drugih lokalnih ljudi nastavilo je pomagati izvanzemaljcima W56 u njihovoj misiji nadziranja civilizacije na Zemlji i širenju njihove poruke. Ta pomoć često je poprimala oblik nabavljanja i dobavljanja velikih količina voća i povrća za podzemne baze. Breccia priznaje da su gosti svakako raspolagali tehnologijom da to učine sami, međutim spekulira da su na taj način jednostavno omogućavali ljudima da se osjećaju kao da korisno pridonose. Te zalihe izvanzemaljci bi ponekad dematerijalizirali na daljinu pred desecima svjedoka i nanovo materijalizirali unutar svoje baze.
Neki članovi Sammaciccijine skupine sami su vidjeli NLO-e i izvanzemaljce te su se zato pridružili grupi. Najpoznatija priča u tom pogledu dolazi od Brune Ghibaudija, znanstvenog novinara na televiziji i u tisku. Kada mu je 1961. godine dodijeljen zadatak da istraži niz viđenja u Italiji, Ghibaudija – kojeg ta tema prije toga nije zanimala – zapanjila je konzistentnost izvještaja od strane trezvenih, običnih građana. Imao je vlastita dnevna viđenja nezemaljskih letjelica i neke je fotografirao s nevelike udaljenosti. Naposljetku je pozvan da upozna akrijske posjetitelje te je postao član Sammaciccijine grupe. Kada je 1983. godine intervjuiran za časopis Le Ore, Ghibaudi je, upitan o svom podrobnom znanju o vanzemaljskim posjetiteljima, potvrdio svoje kontakte:

Kako ste saznali za sve to?
Iz vrlo jednostavnog razloga: što sam ih i ja upoznao, nedavno.
I, jeste li razgovarali s njima?
Naravno.
Jesu li slični nama?
Apsolutno. Začudo, ideja da je ljudski oblik univerzalan često se odbacivala kao malo vjerojatna. Istina je najčešće prejednostavna da bismo je prihvatili.

U međuvremenu, Sammaciccia je uz velike troškove izgradio veliku vilu u Montesilvanu, na jadranskoj obali u blizini Pescare, kako bi se tamo mogla širiti učenja Akrijaca. Međutim, nadasve važni ljubav, harmonija i povjerenje (uredda na jeziku W56), koji su potrebni u takvoj situaciji, s vremenom su nestali i skupina se raspala.
Godine 1978. skupinu W56 napala su njihova “neprijateljska braća”, CTR-ovi, i kasnije te godine uništene su njihove veće baze. O konvulzijama u Jadranskom moru naširoko se izvještavalo otprilike dva mjeseca kasnije. Nakon te katastrofe mnogi sudionici vratili su se svojim prijašnjim životima, često u poricanju neobičnih iskustava koja su toliko dugo bila dio njihovih života.
Ipak, priča tu ne završava. Iako su izvanzemaljci W56 do prosinca 1986. godine tobože svi napustili Italiju, sve je više dokaza ne samo da su neki ostali ovdje na Zemlji i ustanovili baze na drugim mjestima nego da su ostali i dalje djelovati u Italiji, premda očito u manjem opsegu. Susreti s Akrijcima i CTR-ovima nastavljaju se, a zadnji je, prema Brecciji, bio u siječnju 2010. godine.
Bruno Sammaciccia izrazio je nadu da će oni koji pročitaju njegovu priču “promatrati noćno nebo drukčijim očima nakon što ih se uvjeri da na udaljenostima koje nadilaze svaku maštu žive bića koja su svima nama prijatelji”.
Akrijska priča o prijateljstvu daleko je od završetka.

O autoru:
Warren Aston nezavisni je ufolog više od trideset godina. Živi u Brisbaneu u Australiji, a istražujući različite slučajeve putuje širom svijeta. Govorio je na ufološkim simpozijima u Australiji i SAD-u. Može ga se kontaktirati putem e-pošte na adresi astonwarren@hotmail.com.

- postavio Krcko -